Knjige: Šta je pjesnik još htio da kaže
 
SADRŽAJ
 
OBAVEZAN SMJER
Obavezan smjer (1980)
 
PROKLETO POFARBANO
Prokleto pofarbano (1996)
Tri boga (1995)
O konjskom patriotizmu (2004)
Moj pas, tvoj pas (1999)
Oglasna pjesma (1992)
Ako Bog da (1996)
Mi i oni (1997)
Moja se ulica zvala Mate Vukovića (1992)
Živjeti slobodan kao pas (1995)
Reda radi (1992)
Metar sa dva (1996)
Tablica sabiranja (1993)
Šta je s drugima (1998)
 
ČEMU POEZIJA
Šta je poezija (1998)
Bodler ulazi kroz preko tri miliona TV-ekrana u vaše domove uprkos podacima /1821-1867/ (1980)
Hoće u pjesmu (1986)
Mjaaaaaau! (1979)
Čemu poezija (2004)
Pjesma konju (2004)
O štetnosti poezije (2004)
Pitaju me: pišeš li pjesme (1996)
Jadi mladog pjesnika (1998)
Mrena (1979)
Paaali! (2004)
Ipak (1998)
Šta je pjesnik još htio da kaže (2004)
 
LAKO JE LAGATI
Količine (1998)
Oni što gledaju na desno oko (1996)
Porodični ljudi (1996)
Inventura (1988)
Jedu me očima (1979)
Biti heroj (1996)
Vlasništva (1988)
Pitanje uz jedan rođendanski poklon (1988)
Prilog za pohvalu kukavici (2004)
U ime naroda (1994)
U paklu ili na nekom takvom mjestu (1998)
Lako je lagati (1996)
 
SMISAO LJUBAVI
Poredak stvari (1996)
Ljubav (1996)
Iz dva ugla (1996)
Smisao ljubavi (1996)
Voljeti tebe (1996)
Moji atentati (1993)
Stormy Woman (1996)
Sjenka na zidu (2002)
Kad ljubav odlazi (1996)
Ako mi ljubav ode s vjetrom (1996)
 
BRISANI PROSTOR
Zašto ne čitam štampu (2004)
Brisani prostor (2004)
Kućna posjeta (1992)
Kupatilo, veoma vlažno (1980)
Not For Sale (1979)
Zova storuka (1986)
Tačno vrijeme (1986)
Potrošačka pjesma (1996)
Ubijam dosadu (1979)
Imam (1998)
Jedino uveče (1986)
Kamen što hoda (1999)
Autoportret iz kasne mladosti (2002)*
 
Bilješka o piscu
 
* bez obzira na godine nastajanja, koje pokušavam da prikrijem iza naslova u sadržaju, pjesme iz ove knjige nisu objavljivane u mojim ranijim izborima - Autor

Šta je pjesnik još htio da kaže

OBAVEZAN SMJER
Ulazim kod strogih čuvara poezije -
može to i bez forumlara bez r. brojeva
jednostavnije je: blijed kakav-takav
ipak zadovoljiću majku opreza -
biram obavezan smjer Odlučno
uranjam ime u gola (o)sjećanja
dok virka inače smješeća glava sekretarice
stotinama prstiju listam
hiljadugodišnju Aleksandrijsku biblioteku:
sva tama tamjan plavilo plača
nomen est omen konstatujem
i vrtoglavicu udarce u ud pustinju
podrigujući prosto na Kanačnim i Jasnim
upisujem pod jedan pod dva pod tri

PROKLETO POFRARBANO
Kažu da se svi ratovi vode zbog žena
ja ne mislim tako
mislim da se ratuje zbog boje
zbog toga što si prokleto pofarban i gotovo -
crno ne trpi bijelo i obrnuto
zato što postoje crno i bijelo
a boje se ne dosađuju
raznolikost ubija
i tako je uvijek
i svuda
i kod životinja:
gledao sam danas na stanici sivog goluba
ličio na kakao prosut
po papiru
i znam da to nije bilo samo zbog mrvica
koje sam namjerno prosipao na dvije strane
taj golub je bio jednostavno
kao i svi mi
kao i sve
što se suprostavlja jedno drugom
prokleto pofarbano

TRI BOGA
Tri boga
žive u istoj kući
za istu sofru sjedaju
skupa, već stoljećima
u šetnju izlaze
troje novina listaju složno
u javnom parku

uveče
kad jedan bog zaspi
dvojica nad njim bdiju
i umilno reže
dok se nadmudruju
koji je od njih prvi došao

tri boga
izjutra
u istoj kuhinji
navijaju svoja tri sata istovremeno
i uz kafu razgovaraju
o Bogu
zeleni od mržnje

O KONJSKOM PATRIOTIZMU
Konj je inače civil -
ali kad dođe rat
konje popišu
i šalju u vojsku
da služe domovini
prethodno se sastane
regrutan komisija
i svakom konja proglasi sposobnim -
probude u njemu
konjski patriotizam
i konjsko pravo
da se bori
za ljudsku domovinu
konjskom snagom
pa ako ne preživi
dobiće orden
i biće hvaljeno
topovsko meso
u suprotnom čeka ga
sudbina konja
i biće obično - konjsko

MOJ PAS, TVOJ PAS
Moj pas je bio tvoj pas
i tvoj pas je bio moj pas
i uvijek su se u prolazu
smiješili jedan drugom
psećim osmijehom

slavili su iste pseće praznike
išli su u istu pseću školu
istu pseću vojsku služili
i mislili su da je to zauvijek
da su svi psi jedan rod

a onda se pojavio on -
Nad Psima Pas
i rekao im da imaju zube
jedan za drugog
i da se nije pseće smijati

i više moj pas nije bio tvoj
i više tvoj pas nije bio moj
jer naši su psi
skinuli osmijehe
i zamijenili ih režanjem

OGLASNA PJESMA
Prodajem kuću na sprat
gume "kontinetal" 4 kom.
plac u Mokroom
dječija kolica, krevetić, hodalicu
kupujem kombinovanu lovačku pušku
ili driling
kupujem stanrsko pravo
mijenjam vilu u Opatiji
za stanove ili lokale
izadjem krevet u dvojkrevetnoj sobi,
muškarcu
mijenjam jednosoban stan za bilo koji
grad u Srbiji
instruiram matematiku
liječim kapima i sirupima
tražim konobaricu
za rad u kafiću na Vojničkom polju
(može i djevojka sa iskustvom)
video kamerom snimam
London, Pariz, Amsterdam
Kina - 8 dana
Palair Macedonian, Adria, Lufthansa
mogućnost plaćanja u ratama

Ova pjesma sastavljena je iz Oglasa
"Večernjih novina" od 18. marta 1992.

AKO BOG DA
Obećali su nam raj na zemlji
ne suze, krv i čelik
i med i mlijeko su obećali
i rekli su: ako Bog da

obećali su, obećali
mnoge od lijepih stvari koje su
u Božijim rukama -
a šta ako Bog ne da?

MI I ONI
Mi imamo pravo na okove i bolesti
oni na slobodu i liječenje
mi imamo pravo na nerad i nesreću
oni na rad i sreću
mi imamo pravo na vojne pozive i smrt
oni na pisanje poziva i život
mi imamo ljubav prema domovini
oni svu ljubav domovine
naša je domovina od dva kvadrata
njihova je nepregledna

MOJA SE ULICA ZVALA MATE VUKOVIĆA
Moja se ulica zvala Mate Vukovića
po nekom komunisti-obućaru

u stvari ona se tako i sada zove
samo što ništa nije isto:
na Svetog Iliju mi ubili majku
na Ilindan mi razorili dom
i tabla sa imenom ulice je pala -
otišla sa majkom u album haosa

moja ulica se zvala Mate Vukovića
al tamo više ne živim ja _
sad pisma moja otvara vjetar
a noću s neba silaze zvijezde
i tajno ih čitaju

ŽIVJETI SLOBODAN KAO PAS
Želim Živjeti slobodan
kao pas
trčati po polju i veselo lajati

jer čovjek sam
i ljudskim okom posmatram psa
kako slobodno prolazi
i niko ga ne privodi
kao čovjeka

i ne nameće mu mišljenje
kao čovjeku

i ne uručuje mu pozi
jer nema adresu
i ne mora da umre
za tuđi račun

REDA RADI
Mladog komšiju sreo sam
u krugu bolnice
upitali smo se po običaju
reda radi
da smo dobro odgovaramo oba
u isti mah
reda radi
on je gledao pritom
u moju nogu s gipsom
reda radi
a ja u njegovu praznu nogavicu

METAR SA DVA
Jedan je bio osvajač
a drugi je branio zemlju
i jedan i drugi su se borili
za svoju domovinu
i jednom i drugom su rekli
da se bore na pravoj strani
i jedan i drugi su dobili medalju
i jednako prošli:
jedan je osvojio metar sa dva
a drugi isto toliko zemlje
odbranio

TABLICA SABIRANJA
Puževe i kruške ne sabiram -
to je posao za bezumne i srećne
ne sabiram ni jablanove
što kraj mene nebom prolaze

ne sabiram, zatim, ni novce
ni ovce
ni nepogode što u meni
vijek provode

sabiram po nebu
znance i prijatelje
mrtve što jašu na oblacima
zbrajam

ŠTA JE S DRUGIMA
Jedni su se borili
da im bude dobro
i bilo im je dobro -
a šta je s drugima

a onda su došli na red drugi
i oni su se borili
i njima je sada dobro -
a opet
šta je s drugima

ŠTA JE POEZIJA
To je kad kažem jednom moru:
ulij se u ono drugo
i ono se čudom uliva
i kaže:
more sam drugo

ili ptici
kad kažem:
preseli se u moju pjesmu
i pjesma moja obrasta perjem
i cvrkuće s proljeća

BODLER ULAZI PREKO TRI MILIOINA TV-EKRANA U VAŠE DOMOVE UPRKOS PODACIMA /1821-1867/
To on radi
uglavno (ne)najavljen

nakon svih važnijih dnevnih vijesti
iz polutame iz
Les Fleurs du Mal
grmi pjesnik već predugo nijem

od sada neće morati pojedinačno
do vašeg Ogromnog Uha
da donosi svoj dug -
o pripreman osmijeh

uspavljujući pse
svoje nespokojne riječi
što reže

HOĆE U PJESMU
Kuca
izvana, u pjesmu da uđe
služi se
šarmom, noktima, osmijehom luciferke
svoje čari rasprašuje po sobi
halo!
mogu li, pita
bar u jednu za
internu upotrebu
već dugo čekam, kucam
kaže
u pjesmu hoće
glavom klima
lijepa glava
nespokoja

MJAAAAAAU
Mače
prije nego što klasično ugleda svijet
tek slijepo ko Homer promuca
to svoje nadljudsko ma-ma

ah! ne znajući još
ni za majčin jedinstveni tetrpak

o niko nikad od nas, brale
koji već s uma smetnusmo majku
neće shvatiti
taj antologijski vap-aj faune

nikad niko neće
u Lektiri
pronaci takav jec-aj nad sljepilom
a i nad mlijekom, nad slobodom
i sudbuinom pjesništva

ČEMU POEZIJA
Poezija ne služi ničemu -
ne jede se
ne pije
ne udiše
zatim:
ne oblači se
ne obuva
ne reže nokte
ona uostalom
nije ni kišobran
ni krevet
ni auto
i niko je ne vadi
iz novčanika
kad hoće da plati
potrebno stvari

PJESMA KONJU
Neko je posvetio
pjesmu
konju
ne razumijem
zašto -
konji ne čitaju
poeziju

O ŠTETNOSTI POEZIJE
Poezija je štetna
i za pjesnike
i za čitaoce:
kod prvih stvara ovisnost
a kod drugih
ružne navike čitanja

pa kad je već tako
zašto se piše -
zašto je jednostavno
ne ukinu
i izučavaju u školoama neki
normalan svijet
umjesto pjesnika

recimo trgovce -
koji ionako imaju cijele ulice
za života
a ne kao pjesnici
tek kad umiru

PITAJU ME: PIŠEŠ LI PJESME?
Pitaju me:
pišeš li pjesme
koje pjesme
i kome -
ja živim sve ono
što boli
što bi u pjesmama trebalo reći
a ne može se
i ne smije

JADI MLADOG PJESNIKA
Mlad pjesnik stoji ispod konopca
i vi misilite da stavlja kravatu
i namješta prvi osmijeh za publiku
a on to namiče omču
na svoj vrat -
smrt uvježbava
zatim ulazi u kupatilo
bos
sjeda na stolicu i umače noge
u lavor sa piranama
i vi naravno mislite da pere noge
da konačno navuče čiste čarape
a on mirno posmatra kako u lavoru
voda postaje krv
od koje pirane postaju nevidljive
baš kao i onaj konopac
koji prethodno niste vidjeli

MRENA
Dok Noć dolivaš
u šuplje posude Pjesništva
ne vidiš
ništa do beskrajne mrene
ispred koje se taložiš
nijem

PAAA-LI!
Poezija je u početku veoma skromna -
traži samo
olovku i papir

nepredvidljiva, poslije
traži i dušu
zatim se ugleda
i odluta od pjesnika

onda traži sve više i više
ili lijenčari
i radi opasno
protiv svog tvorca

čak mu i pištolj gurne u ruke
kurvanjski
i izda komandu:
paaa-li!

IPAK
Te sam noći premještao kopna
i zvijezde
i sve je drugu bili zajebancija

ŠTA JE PJESNIK HTIO DA KAŽE
šta je pjesnik htio da kaže -
na jednoj književnoj večeri
svi su se pitali
na kraju jedne pjesme
kao na fajrontu

a pjesnik nišsta nije htio da kaže
on je rekao
on je naprosto imao
muda da kaže
jer pjesnik je onaj koji kaže
i tako more tjera na oseku
pa neka oni kontaju poslije
šta je on to rekao

uostalom
pametnije je pitati:
šta je pjesnik još htio da kaže
ili ga
jednostavno
poljubiti u dupe
prije spavanja

KOLIČINE
Ne mrzim nikoga
to nikako
postoji čovjek kog naprosto
manje volim
kao što postoji čovjek
kog volim više
i sve je to, mislim, stvar izbora
i načina kako se ljudi postave
dakle ja volim i one koje volim
i one vrijedne prezira
i samo su u pitanju
različite količine ljubavi

ONI ŠTO GLEDAJU NA DESNO OKO
Oni kojima mnogi vjeruju
gledaju samo na desno oko

drugo oko ne otvaraju
jer nemaju potrebe za tim:
oni imaju svoje mišljenje
i dok gledaju na desno oko
njima se dive mali ljudi
i oponašaju ih

i gledaju takođe na desno oko
a pojma nemaju da su im
ono lijevo oko uzeli
da ne mijenjaju pogled na stvari

i da nikada ne shvate da oni
koje oponašaju
imaju u stvari oba ok
i da će progledati i na lijevo
dok se Zemlja brže zavrti

PORODIČNI LJUDI
Oni imaju djecu
oni imaju kuću
oni imaju auto
i ništa od toga ne mogu prepoloviti
i odnijeti svako na svoju stranu
oni su potpisali ugovor
oni su potpisali ugovor o zajedničkom životu
oni su institucija
oni su preduzeće
oni imaju djecu
oni otplaćuju kredit
oni imaju svoju svijest o slobodi
oni su dobri građani
oni su pripitomljeni
oni se drže života
koji je propisan
oni se vole
oni u mislima pilaju krevet
na dva dijela
i reže
dok se ljube

INVENTURA
Ja imam noge
br. 42
ja imam kitu
za djevojke
ja imam stomak
hemičara
ja imam srce
izdajnika
ja imam ruke
da uzletim
ja imam vrat
za vješanje
ja imam glavu
glavu varavu

JEDU ME OČIMA
Jedu me očima -
to je zato što u svakoj
ljubavi
ostavljam vidne otiske

što vitkim smijehom
sablažnjavam svijet

drže me na nišanu, na
distanci, tiho
uvlače svoj jezik
sa dva kraja

zasad do mene
ne mogu, ili neće

BITI HEROJ
Žalim heroje -
oni su jedini vrijedni samilosti

jer biti heroj
to znači:
umrijeti u knjigama onog dana
kad novi rat dođe

to znači:
imati rok trajanja

to zanči:
nakon upotrebe baciti
kad stasaju oni koji će iznova
ukrasiti carstvo
svojim glavama

VLASNIŠTVA
Veselja su
narodna
izbori su
narodni
volja je
narodna
pjesme su
narodne

a narod
čiji je on?

PITANJE UZ JEDAN ROĐENDANSKI POKLON
Ako jedan državnik
povodom svog 70-og rođendan
pokloni slobodu
70-orici osuđenika
ko time dobija

kriminal
ili sloboda?

(Povodom vijesti o rođendanu N. Čaušeskua)

PRILOG ZA POHVALU KUKAVICI
On je bez okusa, boje i mirisa
on je negativan
on je ta vrsta junaka
na čija djela
ne pada sjena

on je vrijedan divljenja
on je vrijedan prezira
on kao i drugi
raspravlja sa radošću
i moli je da ne pobjegne

on ima stomak i jede
on ima glavu i misli
njegova usta su gotovo jednaka
ustima onih koji su
drukčiji

on je poseban
on je potpuno isti
on smrdi kad zagusti
on je jedan od nas
ako nije u stvari mi

U IME NARODA
U nekim zemljama
presude se donose
u ime naroda
a ne u ime zakona

kaže se da je taj i taj
učinio to i to
i sud mu odmjeri
kaznu toliku i toliku
u ime naroda
a narod niko nije pitao -
narod najčešće i ne zna
kome se sudi
i zašto

U PAKLU ILI NA NEKOM TAKVOM MJESTU
Ja sam se kleo očima
- reče slijepac

a ja, nogama
- uzvrati zmija

LAKO JE LAGATI
O svim mrtvima sve najbolje -
to nije pošteno

jer onaj kog ste voljeli
i onaj kog niste
i onaj kog niste ni poznavali
mada jednako mrtvi
nisu isto

genije i gad su se razlikovali
i vi to znate

ali takav je običaj
i vama ja lako lagati o čovjeku
kad ode
i vama je lako reći:
bio je dobar
i za krvnika kad dotraje

POREDAK STVARI
Ne reci da sam tebi najvažniji
i da je ljubav na prvom mjestu -
ja još nikom nisam bio zamjena
za vazduh
za vodu
za kruh

ne mogu se porediti
ni s važnošću novca
pa ni sa spavanjem
jer ljubav je kasnije
u poretku stvari

ali ako je ona stvarno šesta
u tvom životu
onda bih mogao
biti srećan

LJUBAV
Pojavi se tamo gdje je niste očekivali
iz ptice
iz žice telefonske cvrkuće
i niko da joj uđe u trag
da je uhvati i prevaspita
isplazi jezik pohlepnima
gdje god stigne
i smiješi se s visoka
vitka kroz ljude prolazi
i ima mnogo priča o njoj
i ružnih i lijepih
a ona je sunce što u nama zanoći
ona je ta koja jedina prelazi
carinske zone nevidljiva
ona prelazi linije fronta
i u cijev oružja katkad pljune
u travu se pretvori kad je psi
nanjuše
u nizak vjetar kad nama dolazi
a kad dođe
stranci koji u nama žive
iskoraknu van
i negdje odlaze

IZ DVA UGLA
Ako ti kažem
da misleći na tebe
noć i dan
ne stignem ni jesti -
ti ćeš se nasmijati

a ako bi ti rekla
da je dan
hljeb umočen u mlijeko
ja ću ga zagriznuti

SMISAO LJUBAVI
Ja sam ponosan na moju djevojku
zato što je zelena, zato što je plava
zato što se odmara na repu mjeseca
i pretvara u ljeto kad niko ne gleda
zato što mi govori: volim te
kad da me mačem probada
zato što je divna kad šeta krokodile
zato što ima oči boje pohote
zato što je bogata kao icrpljen vulkan
zato što nema ni prebijene
ja sam ponosan na svoju djevojku
zato što je vitka
zato što je debela krava
zato što mi donosi zvijezde za večeru
i vara me s majmunima

ja sam našao smisao ljubavi
ja sam srećan jebeni čovjek

VOLJETI TEBE
Voljeti tebe
to je: posmatrati ruže dok cvjetaju
beskorisno posmatrati ruže
i nemati vremena za sebe
to je: izgubiti posao
jer zbog tebe ga često zanemarim
to je: brati zvijezde
samo za tebe
onda kad ti to ne vidiš
ili ne želiš da vidiš

MOJI ATENTATI
Na mom rušenju nema ko nije radio:
povijala me bura
žeđ pila
zli jezici me okolo nosili

jednom me, eto, i tenk pogodi
i ništa me ne pomjeri -
sve preživjeh

a ti, ljubavi
sva od nepostojanja
ako odeš
ti češ me ubiti

STORMY WOMAN
Ona je teška 80 kg.
ona je teška poezija
ona je laka konjica
ona je plavuša kao noć
ona je olujna žena
ona kroz mene prolazi kao oluja
i sve stvari u meni poruši
ona se smije grohotom
ona uzdiše kao proljeće
ona mi kaže: tvoja sam
i ja joj trgam latice
ona me voli - da
ona me voli - možda
ona je brijeg protjeran iz raja
na koji se penjem
kad hoću da poludim
ona je elektrana
koja me drma sa milion volti
ona je uvijek blizu
ona je daleko
ona je odbjeglo more kad je trebam
ona dolazi stalno u nevrijeme
i naglo s ramena skida mjesčinu

SJENKA NA ZIDU
Ostavio sam sjenku na tvom zidu
onda kad si me voljela
ili kad sam bar mislio
da me voliš
baš kao da sebe ostavljam
ostavio sam tu svoju sjenku
kad sam odlazio

a prošle su, eto, godine
i nošene vjetrom još prolaze
oluje su rastrgale ono vrijeme
kad si me voljela
i ja sve više postajem moja
sjenka na zidu
koju si davno zaboravila

KAD LJUBAV ODLAZI
Kad ljubav odlazi
ide na prstima, u ruci joj
cipele
prije toga obriše tragove
umiri sobne vjetrove
peškire složi
kad ljubav odlazi
to je noću
na spavanju nas ostavi
i mi se onda budimo
izjutra
s rupom na mjestu gdje je bila
tad kažemo: srećni su oni
koji još ne znaju
kakvu ona pustoš ostavlja
jer ljubav kad odlazi
ne razmišlja
ona se išulja na zadnja vrata
i bol
koji je iz nas nekada tjerala
na isto mjesto
ponovo vrati

AKO MI LJUBAV ODE S VJETROM
Ako mi ljubav ode s vjetrom
hoće li sunce imati smisla
hoće li poezija
hoće li drveće
hoće li kiše odozdo padati
i gdje će otići mjesečina
ako se ljubav potroši
ako mi okrene leđa jednog dana
hoću li zadržati bar onaj njen dio
koji se zove žal za propuštenim
i hoću li moći da primjetim ruže
ako jednog dana ne budem volio
ako ljubav iz mene pređe u druge
hoću li moći da gledam one
koji miluju mojom rukom

ZAŠTO NE ČITAM ŠTAMPU
Ne čitam štampu jer
stalno nosi pušku na gotovs
i mafijaški
natapa vijesti
svojim zvaničnim smradom
jer je teška negativka
masovni i serijski ubica
što na prijatelje kokne na spavanju
jer je ona piromanka
a ne oni na koje se sumnja
jer smisli atentat gdje god da stigne
i nikom ne odgovara
jer za sve ima alibi
i to takav da potvara druge
i da druge na druge nahuškava
jer to je ta lažljivica
koja se nevino osmjehuje
dok nas precrtava crnim perom
i dok nam sprema
kolac
i konopac

BRISANI PROSTOR
Ovdje nije sve izvana -
ja sam ta pustoš
a on tek vidljiva metafora:
pod mojom kožom trčkara
moje unutarnje pseto

pa ako me spazite
to nisam ja
tada stanujem u debeloj ženi
koju volim
hiljade milja daleko od vas
ili se u pse presvlačim
u pse od vas ljepše
u mačke i oblake

a kad izađem skrivam se
u ružama i rosi
kojih nema
boravim u mjesečini
kou sam izmislio

jer šta bih drugo
tek dušom ogrnut
dok mi se se uspomenama poigrava vjetar
onaj što radosno
o smrti pjeva

KUĆNA POSJETA
To mi je predsoblje
to soba
pod podom je vlaga
koja me zimi ubjeđuje
koliko sam lijep i ukusan
to je moj sto
mašina, fotelja
to tajni spisi s pukotinom ljeta
to su moje police
to moje knjige
to je singerica moje majke
to je moj krevet s anđelicom
to je moj ormar
moj raio
to su moji zidovi
koji se ponekad noću rasklope
da malim prutom
iz uglova
istjeram odbjegle zvijezde

KUPATILO, VEOMA VLAŽNO
Zalivam sumnju

u kupatilu je, izjutra
toliko vlage
da se čude sustanari:
stari Grci i djevojčice

u podne je već poplava

ne znam šta ću
ali zalivam

možda će da

NOT FOR SALE
Mene su jednom pronašli
radoznalci
tek probuđenog, neumnoženog
u nekoj
prodavnici na malo -

pipali me pogledom
nagađali o čemu mislim
neumiven, nepočešljan
raspitivali se o
cijeni

i pošto ništa saznali
nisu
otišli su dalje
da traže
nekok drugog, sličnog opisa

ZOVE STORUKA
Na mjestu gdje mislim
da počiva
moja staramajka Đulsa Zjakić
koja je promijenila svijet
s dvadeset i nešto
prije prvog rata
izrasla je zova storuka

stablo da bude staramajka
uz koje se njeno vrijeme penje

blizu tog mjesta je osnovna škola
i djeca trgaju
zovu za svirale -
ne znaju oni da su to
ruke staramajke

a ona im prijeti
prstom olistalim
ko malim psima kad mjesec progrizu
i pritom se smješka
i tiho pjeva
s dječijih usana

TAČNO VRIJEME
Nazovem ponekad
95
i pitam: koje je
doba oko nas

ženski glas
odgovara triput:
pet sati
deset minuta
i sedam sekundi

hvala, kažem
- nesvjestan da
razgovaram
s beskrajnom trakom

zapravo s nekim
ko je davno umro

POTROŠAČKA PJESMA
Moj dan počinje kupovinom ljubavi
i završava tako
ja imam potrošačku karticu
moja je kartica br. 103
ja odlazim u trgovinu
i njome kupujem ljubav
koja ima ograničen rok upotrebe
jer to je jedina prava ljubav
i čovjek zbog nje ne mora da pati
ja uvijek odlazim izjutra
i donsim kući pun naramak
ja kupujem onu ljubav
koja drugima ne odgovara
i kupujem je baš zato
što ne odgovara kvarnim ljudima
koji bi sve u grob da ponesu
ja kupujem ljubav
malu, upotrebljivu ljubav
i svaki dan mi je ispunjen
ja kupujem tu ljubav
jer volim da kupujem ljubav
mali sam pas što se raduje

UBIJAM DOSADU
Ubijam dosadu - Majstoricu Ničeg
drugu moju nerazdvojnu
katkad mi u pomoć dođu radosti
ne otmu me -
bespomoćne povuku se

sam nastavljam razgovorom, vinom
izvodim kučku
daleko ostavljam
tamo otkud se ni pametan ne vraća
al ona se vrati
živa, zdrava

tako ja s dosadom, suvišnom sestrom
uistini ne znam šta ću s njom
a da je tu draga znao bih šta da radim
i s hrtom na lancu
oho'hoooooo, znao bih

IMAM
Imam pedeset godina
sto puta
po pola godine

iza sebe imam
privid
i nepoznato ispred

JEDINO VEČE
U tuđem krevetu budimo se
tuđim rukama uzimamo cvijet
u tuđe jutro
umivamo se tuđom vodom
tuđe jutarnje suze puštamo

svece dočekujem takođe tuđe
pazimo ih tuđom ljubavlju
i s tuđom budućnošću se
dogovaramo
s tuđim snovima

jedino uveče
kad otvorimo vrata
umjesta nas
iz tuđeg doma
nema ko drugi da iskorakne

KAMEN ŠTO HODA
Ja sam kamen što hoda
i zato ne obraćajte pažnju na mene
jednostavno prođite dalje
ja vas neću ni pogledom zagrijati
vi znate kakav je kamen
i kakvu hladnoću isijava
znate mu ćud
i nečitko ćutanje
mene neće ganuti kiša u vašim očima
ni duga u vašem osmijehu
sa mnom se desilo nešto -
različit od onoga kog poznajete
ili mislite da ste ga znali
tumaram svijetom kao pjesma
koju niko ne može pjevati
jer dok sam bio prozračan
odmoran vjetar
s vama sam podijelio sve zablude
na vas sam istrošio moj osmijeh
i zato prođite, samo prođite
ja sam kamen što hoda
ili tek jedan od kamenova

AUTOPORTRET IZ KASNE MLADOSTI
Kako se zoveš na jeziku duge
kako ti vjetar izgovara ime
kako potok
kako lišće
kako te oblaci sada zovu
jebeni moj živote

BILJEŠKA O PISCU
Husein Dervišević rođen je 28. decembra 1948. godine u Bihaću gdje i sada živi i stvara. Pored pisanja poezije, proze i eseja i sličnih književnih vrsta, bavio se i drugim korisnim stvarima: kao "čovjek za stotinu medija" radio je novinama, na radiju i televiziji; bio je foto-reporter, umjetnički fotograf, grafički dizajner, ilustrator, slikar, scenarista, hroničar, istoričar, recitator, organizator kulturnih manifestacija, voditelj programa, DJ i tumač Rock'N'Rolla, koji je spašavao bolju prošlost od sigurnog propadanja. Autor je mnogih radio i TV-emisija koje se ne zaboravljaju, te brojnih istorijsko-geografskih dokumentarnih filmova.
[ http://www.dervisevic.org | http://www.bihac.info ]
© 2008 Dzigi  [ dzigi@outlook.com ]